Iz pv publikacije tiskano izdanje 4/24
Australska sveučilišta i istraživački studijski instituti zapravo su značajno utjecali na kineski PV boom, informirajući mnoge kineske solarne inženjere i više rukovoditelje.
Kina je domaćin 80% svjetskih kapaciteta za proizvodnju solarnog silicija, pločica, ćelija i modula, a 2015. uložila je gotovo 200 milijardi AUD (130 milijardi USD) u ovaj sektor, prema stručnjaku Woodu Mackenzieju. Njegovi fotonaponski paneli koštaju oko 0,23 AUD/W, u usporedbi s obližnjim rivalom Indijom, 0,34 AUD/W.
Kada je australski ministar za klimatske promjene i energiju, Chris Bowen, otkrio doprinos Australske agencije za obnovljivu energiju (ARENA) od 357.000 AUD izvješću Silicij za solar (S2S) od 1,12 milijuna AUD u srpnju 2023., imao je na umu da je “preko 80 % današnja međunarodna solarna PV proizvodnja koristi inovacije uspostavljene u australskim laboratorijima.” Dodao je da se Australija “previše oslanja na inozemnu opskrbu za naše fotonaponske ploče, što predstavlja značajnu prijetnju zbog koncentracije proizvodnje i ranjivosti u opskrbnom lancu.”
Australski institut za fotonapon (APVI), inicijator izvješća S2S– zajedno s Australskim centrom za naprednu fotonaponsku tehnologiju, konzultantskom tvrtkom za upravljanje Bright Dimension, ITP Renewables i Deloitte– procijenio je kapacitet za australsku PV proizvodnju i potrebne postavke politike.
Primarni nalaz bio je da bi tržište koje svake godine proizvodi 10 GW polisilicija i 5 GW ingota, pločica, ćelija i fotonaponskih modula bilo “pouzdano i moguće, uz najbolju pomoć politike savezne vlade”.
Kvarc i sve
S2S je približno procijenio da bi svaka radnja solarnog opskrbnog lanca koja dolazi prije proizvodnje modula bila dvostruko veća od proizvodnje u Kini, za početak. Troškovi proizvodnje australskih modula uključivali bi do 0,17 AUD/W u usporedbi s kineskim 0,12 AUD/W, budući da se teški dijelovi, koji se sastoje od aluminija i stakla, mogu proizvoditi u Australiji.
Minimalna praktična veličina postrojenja za rafiniranje izdašnih australskih rezervi kvarca u polisilicij solarne kvalitete je oko 25 000 hrpa, ili 10 GW godišnje. Jednostavno jedan centar nadmašio bi australske zahtjeve i činio tržište usmjereno na izvoz.
“Ovo pruža priliku da se parira IRA-i [the United States’ renewables-focused Inflation Reduction Act]za koji se trenutno očekuje da neće promovirati dovoljno poli-Si [polysilicon] sposobnost u Sjedinjenim Državama,” izjavio je S2S.
Ingoti i oblatne
Proizvodnja ingota i pločica je “ekstremno specijalizirana”, navedeno je u izvješću, a najnovija autorska prava (IP) u vlasništvu su šačice velikih kineskih tvrtki. “Ako je osnovan u Australiji, centar za poluge/vafere vjerojatno bi trebao suradnju sa svjetskim pružateljem usluga inovacije i mogao bi biti proširen za jednu ili nekoliko tvrtki kako bi postupno pružao usluge i domaćem i izvoznom tržištu”, navodi se.
Potpora savezne vlade bila bi važna, s izvješćem S2S-a koji iznosi približno 7,8 milijardi AUD za proizvodne kredite za popunjavanje prostora za troškove modula, plus financiranje koncesionalnih objekata.
Čvrsta ćelija
Proizvodnja stanica bila bi najteži orah za cijepanje, otkrili su autori S2S. Za proizvodnju ćelija potrebne su kemikalije vrhunske kvalitete i inozemne inovacije srebrne paste zaštićene IP-om. Bez obzira na zdrave dugotrajne potencijalne kupce temeljene na australskoj povijesti performansi u poboljšanju performansi ćelija i proizvodnih postupaka,