Niskorizično morsko geološko skladištenje CO2?

Postoji konsenzus u znanstvenim istraživanjima da će čak i s ambicioznom klimatskom politikom čovječanstvo vjerojatno ispuštati 5-15% trenutnih emisija CO2 do sredine 21. stoljeća i potaknuti klimatske promjene. Ove zaostale emisije javljaju se, primjerice, u proizvodnji cementa, spaljivanju otpada, zračnom i teškom prijevozu te poljoprivredi. Kako bi se nadoknadile te emisije, CO2 se mora uhvatiti izravno na izvoru, kao i ukloniti iz atmosfere. Zatim se plin mora sigurno uskladištiti. Procesi hvatanja i skladištenja CO2 također su poznati kao CCS (ugljik hvatanje i skladištenje).

CO2 je dugovječni plin. Njegovo vađenje i skladištenje stoga mora biti učinkovito i trajno. Metode uklanjanja ugljičnog dioksida kao što su izravno hvatanje zraka (DAC) i proizvodnja bioenergije s hvatanjem i skladištenjem ugljičnog dioksida (BECCS) oslanjaju se na skladištenje u geološkom podzemlju. U Europi se CCS do sada primjenjivao samo u industrijskoj mjeri u Norveškoj. Ovdje se CO2 ubrizgava ispod morskog dna. U Nizozemskoj, Danskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Norveškoj razne tvrtke planiraju daljnje velike projekte za morsko geološko skladištenje CO2 u Sjevernom moru, budući da to sada može biti ekonomski isplativo zbog rastućih cijena potvrda o emisijama.

Potencijal skladištenja CO2 od 150 milijardi metričkih tona

Procjenjuje se da se oko 150 milijardi metričkih tona CO2 može pohraniti u dubokom dnu cijelog Sjevernog mora, a 3,6 do 10,4 milijarde metričkih tona ispod njemačkog Sjevernog mora. Usporedbe radi, izračuni pokazuju da će Njemačka u budućnosti proizvoditi zaostale emisije od 0,04 do 0,1 milijarde tona CO2 godišnje.

Ovdje dolazi istraživačka misija CDRmare Njemačke alijanse za istraživanje mora (DAM), koju financira Savezno ministarstvo obrazovanja i istraživanja (BMBF) i sjeverne njemačke pokrajine. Ona istražuje otvorena geološka, tehnička i pravna pitanja Skladištenje CO2 na morskom dnu njemačkog Sjevernog mora. Cilj je razviti rješenja i mogućnosti djelovanja, kao i koncepte praćenja i predostrožnosti za poznate rizike. Ovo je naglasio prof. Andreas Oschlies, suglasnogovornik CDRmare & Climate Modeling iz GEOMAR Helmholtz Centra za istraživanje oceana u Kielu na konferenciji za novinare u Berlinu krajem ožujka.

Opasnost od lokalnog onečišćenja i seizmičkih vibracija

Poznati rizici uključuju nenamjerno ispuštanje pohranjenog CO2 iz ležišne stijene kroz curenje i rezultirajuće zakiseljavanje vodenih masa blizu dna, barem lokalno ograničeno na male površine od oko 50 kvadratnih metara. Osim toga, postoji potencijalna kontaminacija morskog okoliša vrlo slanom slojnom vodom, kao i teškim metalima i drugim tvarima štetnim za okoliš koje mogu biti sadržane u slojnoj vodi koja se istiskuje iz ležišne stijene tijekom utiskivanja CO2 .

Je li vam to nedostajalo? CO2: Odlazak na more

Poznati rizici također uključuju seizmičke vibracije na dubini, koje bi mogle ugroziti funkcionalnost i stabilnost infrastrukture usidrene na morsko dno. Osim toga, zagađenje bukom za morske organizme, primjerice lučke pliskavice, tijekom traženja odgovarajućih skladišnih objekata, tijekom izgradnje objekata i dugotrajnog praćenja skladišnih objekata CO2. Koncepti praćenja i predostrožnosti razvijeni su za CCS projekte u susjednim zemljama, ali oni se sada moraju prilagoditi uvjetima u njemačkom Sjevernom moru i po potrebi dopuniti, rekao je Oschlies. Osim toga, bile bi potrebne strategije za rješavanje potencijalnih sukoba s drugim načinima korištenja Sjevernog mora, poput priobalnih vjetroelektrana.

Odabir prikladnih mjesta

Potencijalna šteta za ekosustav od morskog geološkog skladištenja CO2 ne može se u potpunosti isključiti, ali se može kontrolirati u usporedbi s prednostima ublažavanja klimatskih promjena, zaključili su istraživači CDRmare. "Ugljični dioksid može se sigurno i trajno taložiti ispod morskog dna Sjevernog mora. Kako bi se rizici za okoliš sveli na najmanju moguću mjeru, moraju se odabrati prikladna mjesta koja se moraju pažljivo istražiti i kontinuirano pratiti", rekao je prof. Klaus Wallmann iz GEOMAR Helmholz Centra za istraživanje oceana u Kielu. Istraživanje potencijalnih nalazišta u njemačkom Sjevernom moru mora biti omogućeno na vrijeme, dodao je.

Brojne pravne prepreke

Međutim, to trenutno još uvijek ne uspijeva zbog brojnih pravnih prepreka, kaže prof. Alexander Proelß sa Sveučilišta u Hamburgu. Mecklenburg-Zapadno Pomorje, Donja Saska i Schleswig-Holstein, na primjer, imaju zabranu podzemnog skladištenja CO2 u obalnim područjima Sjevernog mora. Osim toga, zahtjevi za odobrenje skladišta CO2 u njemačkom Sjevernom moru već su trebali biti podneseni do kraja 2016., prema Zakonu o skladištenju ugljičnog dioksida (KSpG).

Trenutačno također nije jasno, na primjer, mogu li se projekti skladištenja CO2 izvan obalnog mora od 12 nautičkih milja provesti ako se produži rok za prijavu ili bi i oni podlijegali državnom zakonu. Istraživanje mogućnosti skladištenja CO2 u bazaltnim stijenama u srednjooceanskom grebenu također se suočava s pravnim preprekama. Između ostalog, potrebno je pravno pojašnjenje o tome je li prijevoz i skladištenje CO2 na morskom dnu u istraživačke svrhe u skladu s važećim zakonom. (hcn)